Nakon 4 tjedna privikavanja dolazi vrijeme ocjenjivanja. Ocjenjivanje neće biti usmeno ni pisani ispiti znanja, već će se ocjenjivati aktivnost učenika, redovitost izvršavanja zadataka, poneki kreativni zadatak, umna mapa, rješavanje problema i slično.
A evo i poruka Ministrice:
Roditeljska je uloga poticati dijete da samostalno odrađuje sve zadatke i ohrabriti ga da se za sve nejasnoće obrati učitelju. Odgovornost je roditelja da pomognu djetetu – ali ne i raditi umjesto njega. Iako je razumljivo nastojanje roditelja da učenici postignu bolje rezultate, a time i ocjene, pomoć roditelja ne smije prijeći u pisanje zadaća umjesto učenika, izradu radova koji učenici trebaju samostalno napraviti ili pritisak na učenike i nastavnike vezano uz bolje ocjene. Roditelji koji prelaze u pomoć koja to nije, štete razvoju odgovornosti i samostalnosti kod djece i umanjuju njihove šanse za samostalno snalaženje u procesu cjeloživotnog učenja i svakodnevnog rješavanja problema. Roditelji su ti koji moraju odgajati svoju djecu da ne varaju, ne prepisuju i da cijene rad, kako svoj, tako i tuđi.
A evo i poruka Ministrice:
Roditeljska je uloga poticati dijete da samostalno odrađuje sve zadatke i ohrabriti ga da se za sve nejasnoće obrati učitelju. Odgovornost je roditelja da pomognu djetetu – ali ne i raditi umjesto njega. Iako je razumljivo nastojanje roditelja da učenici postignu bolje rezultate, a time i ocjene, pomoć roditelja ne smije prijeći u pisanje zadaća umjesto učenika, izradu radova koji učenici trebaju samostalno napraviti ili pritisak na učenike i nastavnike vezano uz bolje ocjene. Roditelji koji prelaze u pomoć koja to nije, štete razvoju odgovornosti i samostalnosti kod djece i umanjuju njihove šanse za samostalno snalaženje u procesu cjeloživotnog učenja i svakodnevnog rješavanja problema. Roditelji su ti koji moraju odgajati svoju djecu da ne varaju, ne prepisuju i da cijene rad, kako svoj, tako i tuđi.
ZA DJECU I RODITELJE:
kako_podržati_dijete_u_nošenju_sa_strahom_od_potresa_odgojno_savjetovalište_erf.pdf | |
File Size: | 68 kb |
File Type: |
kako_podrŽati_vjeŠtine_suoČavanja_i_mentalno_zdravlje_djece__final.pdf | |
File Size: | 2429 kb |
File Type: |
socijalna_priča_koronavirus_mali_vrtuljak.01.pdf | |
File Size: | 2386 kb |
File Type: |
ZA RODITELJE :Iz emisije OTVORENO 31.3.2020.
https://www.youtube.com/watch?v=JkBzHO2eJjchttps://wordwall.net/hr/embed/11d9ce35847341ca9f833f7d7bee835a?themeId=1&templateId=5
https://www.youtube.com/watch?v=JkBzHO2eJjchttps://wordwall.net/hr/embed/11d9ce35847341ca9f833f7d7bee835a?themeId=1&templateId=5
Kako i zašto s djetetom razgovarati o Corona virusu?
Budući da imate dijete školske dobi, ono je sigurno u svom domu, od vršnjaka ili na vijestima čulo za Corona virus uslijed kojeg smo iz učionica naše škole preselili u one virtualne i na televizijski program. S obzirom da je i za nas odrasle osobe ova situacija nova i nepoznata te u nama izaziva neugodne emocije, možemo samo pretpostaviti kako je djeci koja nemaju pristup informacijama kakav imaju odrasli.
Preporučljivo je da s djetetom razgovarate o temi Corona virusa i novonastaloj situaciji uzimajući u obzir i prilagođavajući razgovor djetetovoj dobi. Ukoliko dijete zapitkuje, a Vi izbjegavate razgovarati o toj temi, ono može pomislili kako je sve što se događa toliko zastrašujuće da čak ni roditelj ne može govoriti o tome.
Stoga inicirajte „neobavezan“ i opušten razgovor o toj temi. Za početak možete provjeriti što dijete uopće zna o Corona virusu kako biste mogli reagirati na eventualne netočne informacije i demantirati ih.
• Postavljajte otvorena pitanja, npr. „Što si čuo/čula o Corona virusu?“
• Izbjegavajte upotrebljavati zatvorena pitanja, npr. „Misliš li da je Corona virus opasan?“
• Razgovarajte o bakterijama i virusima općenito, objasnite zašto i kako ljudi obolijevaju (količinu i sadržaj informacija prilagodite dobi i znatiželji djeteta).
• Naglasak stavite na ono što svi mi možemo činiti da bi ostali zdravi (važnost temeljitog i čestog pranja ruku, izbjegavanje dodirivanja nosa, očiju i usta, izbjegavanje okupljanja….).
Na taj će način dijete steći ispravan dojam da je novonastala situacija ipak kontrolabilna.
• Potaknite dijete da izrazi vlastite osjećaje. Ponudite mu da nacrta kako se osjeća ili da oboji jedno ili više od ponuđenih izraza lica.
• Potom razgovarajte o tim osjećajima. Recite djetetu da se i drugi ljudi osjećaju tako što je normalno i očekivano u ovakvim okolnostima.
• Izbjegavajte davati izjave koje potiču strah poput „Svi su uplašeni.“, „Ne možemo ništa učiniti..“, „Tko preživi, pričati će…“.
• Naglasite kako zajednica, mnogo liječnika i drugih stručnjaka u svijetu, čine sve da bi ljudi ostali zdravi i zaštićeni, no svatko od nas također nosi svoj dio odgovornosti poštivanjem pravila o prevenciji.
• Pokušajte dijete što manje izlagati zabrinjavajućim vijestima.
• Budite primjer svojem djetetu.
• Uvjerite dijete da je dom sigurno mjesto, a da su roditelji uvijek tu kada dođu krize. Tako će se dijete osjećati zaštićeno i sigurno.
psihologinja pripravnica Tatjana Hudj
Budući da imate dijete školske dobi, ono je sigurno u svom domu, od vršnjaka ili na vijestima čulo za Corona virus uslijed kojeg smo iz učionica naše škole preselili u one virtualne i na televizijski program. S obzirom da je i za nas odrasle osobe ova situacija nova i nepoznata te u nama izaziva neugodne emocije, možemo samo pretpostaviti kako je djeci koja nemaju pristup informacijama kakav imaju odrasli.
Preporučljivo je da s djetetom razgovarate o temi Corona virusa i novonastaloj situaciji uzimajući u obzir i prilagođavajući razgovor djetetovoj dobi. Ukoliko dijete zapitkuje, a Vi izbjegavate razgovarati o toj temi, ono može pomislili kako je sve što se događa toliko zastrašujuće da čak ni roditelj ne može govoriti o tome.
Stoga inicirajte „neobavezan“ i opušten razgovor o toj temi. Za početak možete provjeriti što dijete uopće zna o Corona virusu kako biste mogli reagirati na eventualne netočne informacije i demantirati ih.
• Postavljajte otvorena pitanja, npr. „Što si čuo/čula o Corona virusu?“
• Izbjegavajte upotrebljavati zatvorena pitanja, npr. „Misliš li da je Corona virus opasan?“
• Razgovarajte o bakterijama i virusima općenito, objasnite zašto i kako ljudi obolijevaju (količinu i sadržaj informacija prilagodite dobi i znatiželji djeteta).
• Naglasak stavite na ono što svi mi možemo činiti da bi ostali zdravi (važnost temeljitog i čestog pranja ruku, izbjegavanje dodirivanja nosa, očiju i usta, izbjegavanje okupljanja….).
Na taj će način dijete steći ispravan dojam da je novonastala situacija ipak kontrolabilna.
• Potaknite dijete da izrazi vlastite osjećaje. Ponudite mu da nacrta kako se osjeća ili da oboji jedno ili više od ponuđenih izraza lica.
• Potom razgovarajte o tim osjećajima. Recite djetetu da se i drugi ljudi osjećaju tako što je normalno i očekivano u ovakvim okolnostima.
• Izbjegavajte davati izjave koje potiču strah poput „Svi su uplašeni.“, „Ne možemo ništa učiniti..“, „Tko preživi, pričati će…“.
• Naglasite kako zajednica, mnogo liječnika i drugih stručnjaka u svijetu, čine sve da bi ljudi ostali zdravi i zaštićeni, no svatko od nas također nosi svoj dio odgovornosti poštivanjem pravila o prevenciji.
• Pokušajte dijete što manje izlagati zabrinjavajućim vijestima.
• Budite primjer svojem djetetu.
• Uvjerite dijete da je dom sigurno mjesto, a da su roditelji uvijek tu kada dođu krize. Tako će se dijete osjećati zaštićeno i sigurno.
psihologinja pripravnica Tatjana Hudj